Autor: Dino Sharan
Pa dobro, gde si ti je stih dobro poznatog akutnog vojvođanskog depresivca koji se savršeno može postaviti i meni.
Da, dugo me nije bilo. Da, znam da ste me poželjeli. Da, i radio stanica mi se preselila na novu lokaciju, a ja kao čovjek na istu nisam ušao. Šta ću, obaveze. Male, srednje, malo veće. Obaveze. I nove poslovne prilike, neke sam zgrabio pa se natežem, a neke sam pustio samo tako lako, kao od šale, kao da mi svaki dan padne sto maraka sa neba. Jednostavno, ne treba se jeftino ni prodavati.
O temi sa kojom želim započeti demaBLOGiju 2011. godine ste se najvjerovatnije susreli ne samo na sarajevskim ulicama, već i u kafanama, pubovima, galerijama, šoping centrima, na svakom mjestu masovnih okupljanja.
Papanluk je mrtav, živio urbanluk.
Možda sam malo pompozno ubio papke u gornjoj rečenici, ali nisam baš i nešto puno skrenuo sa pravog puta jer odista, sada sa iskrenošću mogu reći, nedostaje mi dobri, stari papanluk. Papak k'o papak, kad znaš da je papak i jednostavno biraš da li se kačiš sa njim na bilo koji način ili ga jednostavno izbjegavaš.
Urbanluk je novi unaprijeđeni užas, pomodarstvo bez striktno utvrđenih pravila, ali sa definitivno jakom osnovom i zajedničkim karakteristikama unutar i na svakoj individui koja je dio urbanluka.
Ako su me ikada ikoje dvije riječi izbacivale iz takta i mrzio sam kad ih moram upotrijebiti, to su riječi alternativno i urbano. Ne znam zašto, možda su to sasvim normalne dvije riječi, ali kad vidim šta danas oslikavaju, jednostavno mi dođe muka.
Urbani i alternativni kao što već rekoh ne poštuju striktno ucrtana pravila, ali se može pronaći zajednička nit vodilja unutar svakog pojedinca koji se vodi tom politikom. Urbanluk se najlakše može opisati kao balkansko - bosansko - sarajevska verzija hipster subkulture koja se pojavila u Sjedinjenim Američkim Državama još četrdesetih godina prošlog vijeka, a zaživila na interesovanju i podržavanju svega nekomercijalnog devedesetih i dvijehiljaditih godina.
I šta zapravo sarajevski hipsteri rade, čime se bave, kako ih prepoznati? Pošto sam dugo vremena radio na opservaciji tog veoma raširenog urbano-alternativnog poriva koji se rađa u ljudima mojih godina, pet godina više, pet godina manje, došao sam do zaključka da sarajevski urbanluk veoma lako možemo prepoznati po nekim ili svim od sljedećih tačaka.
- Urbanluk shvata poentu konzumiranja marihuane u svrhu produbljenja svijesti. Kada pripadnik urbanluka završi sa procesom konzumiranja marihuane, obično se priča o temama koje su apsolutno besmislene ala razgovor o dugorogim jelenima. Cilj razgovora je natjerati sve prisutne mozgove na apsolutno nerazumijevanje teme kako bi se pripadnik urbanluka koji je pod utjecajem lakih droga osjetio ili neshvaćenim ili mentalnom izdignutim iznad tupe mase. Pripadnici urbanluka konzumiraju marihuanu, ali sebe ne nazivaju narkomanima niti je zeljasta materija narkotik. Ne, to je naprosto način sticanja transcedentalnog iskustva.
- Pripadnik urbanluka je obavezno po izjašnjavanju apolitičan, a po pripadnosti pripadnik nevladinog sektora. Većina urbanih i alternativnih smatra da je moguće biti apolitičan i imati viziju političkog uređenja kakvo jeste i kakvo bi trebalo biti. Zato oni žele da diraju govna, a da im ne zasmrdi, te je nevladin sektor jedan od načina ''borbe za prava''. A i čvaknuti šta preko donacija i gruntova na lažirane projekte nije loše, a?
- Muzički, pripadnik urbanluka preferira domaću rock scenu sa naglaskom na Skroz, Letu Štuke, Validnu Legitimaciju i Sikter pokušavajući svakom stihu Adnana i Dine Šarana koliko god stih bio ili ne bio priprost i direktan dati neki viši smisao i pozadinsku istinu. Pripadnici alternativno-urbanog miljea vole i indie rock, trip-hop, a nije im mrzak ni dubstep kojeg su zaista zavoljeli u zadnje dvije godine njegove masovne ekspanzije. Također, ovi ljudi ne propuštaju priliku spomenuti kako su u mladosti i oni slušali metal i hardcore, ali da danas stvari vide drugačije i da nije sve samo drlja. Ovim riječima. I da, i dalje se masturbira na Ramba Amadeusa iako ovaj od 2002. godine i "Bolje jedno vruće pivo nego četiri 'ladna" live albuma iz Skopja nije izdao ništa što trunku jednu valja (ako uzmemo u obzir da je na jedan način Rambo inovator punk i hip-hop zvuka na ovim prostorima).
- Što se tiče izbora alkohola, pripadnici urbanluka najčešće cuclaju pive, ali je za njih veoma važno napomenuti sljedeće: 99% njih se smatraju i istinski vjeruju da su sjajni poznavatelji rakija, te njihovo konzumiranje tradicionalnog bosanskog pića nije samo cuganje, već i takmičenje u nadmudrivanju gdje su najčešći argumenti način pravljenja rakije, vrsta voća (gdje se ispuca više argumenata nego što je u glavama diplomiranih sa voćarsko-vinogradarskog smjera na Poljoprivrednom fakultetu u Sarajevu) i temperature, kad ponestane argumenata ili se pripadnik urbanluka iznenadi kvalitetnom tvornički napravljenom rakijom, slijedi rečenica koja završava svaku moguću diskusiju:Dobra, al' ništa k'o domaće.
- Urbano-alternativni likovi su modno osviješteni na dva načina: ili prate modu i daju joj svako značenje i neznačenje koje treba i ne treba imati uz obaveznu rečenicu sve je moda, od muzike do odjeće, ili su krajnje operisani od najnovijih modnih dostignuća, te modu kroje sami surfajući danima kroz police njima dragih second-hand radnji gdje se također sretnu sa onima što im je moda sve, pa se razglabanje nastavlja u nedogled.
- Pripadnici urbano-alternativnog miljea se veoma često i kreativno izražavaju i to najčešće kroz formu haiku poezije koju znaju tu i tamo posvetiti svojim idolima iz djetinjstva, pa tako nije rijetkost da imamo priliku pročitati remek-djela sa nazivima alaManifest Kurosawi, Oda Andriću i Mom Proleterijatu. Također, kretivnost na djelu se pokazuje i fuzijama muzičkih žanrova, pa nas ova klasa uvjerava da je Jazz - Sevdah poslan sa neba i da je Jazz Fest i dalje stvarno festival jazz muzike.
- Ako se ne okupljaju u kafani oko šanka, pripadnici urbanluka se mogu vidjeti u galerijama, pozorištima (nema MESS-a bez urbanih), književnim večerima i javnim tribinama od opšteg dobra. Na većini ovih dešavanja, urbana populacija je ili već ispušila joint ili će ga ispušiti, a da se jedna ovakva manifestacija dešava u trenutku dok vi ovo čitate, u istom tom trenutku bi se na njoj odvijala dubokoumna diskusija o šljivi, kruški i medovači.
- Urbano-alternativni pišu blogove, twitteraju i tumblr-aju, ali bi samo voljeli da budu zabavni i nadasve edukativni kao ja... :D
***
Puno je toga. Ova lista se nikada do kraja ne bi mogla popuniti. Urbanima su papci - papci (a ne vide da gledaju u malo manje kultivisanu verziju njih samih), a ljudi poput mene - kontraši i bombaši. Mogu živjeti sa tim - oni su meni samo jedna od tema za tekst i kako novinar u magazinu o poljoprivredi piše o gnojivu, tako sam i ja pronašao svoju temu.
Do sljedećeg puta, jedna kao napisana za kraj...
(preuzeto sa RadioSarajevo.ba Blog Dino Sharan)
