Iz Zemlje Lala i Kanala: Burza ne, Burza.ba
Sve nešto pitam: kako bi se stranac, telefonom, sporazumio s prosječnim Novljaninom? Čuveno je naše znanje stranih jezika: ne govorimo li svi, i to tečno, i srpski, i hrvatski, i bosanski ... Mislim da bi doista bilo u stilu one prekodrinske: “Govori, bre, srpski, da te ceo svet razume!“
Piše: Goran SARIĆ, goransaric.net
Prije nego što smo, prije desetak godina, krenuli na odmor u Herceg-Novi, po običaju sam malo „prošvrljao“ internetom. Nisam od onih koji se tek tako otisnu u nepoznato, posebno na odmor. Za tako nešto novčanik mi je „pretanak“. Preko „mreže“ počesto zna biti znatno jeftinije, a to, bogami, nije nevažno. Uostalom, ne živim li u zemlji škrtaca? Nije li se moj prvi učitelj holandskog zaprepastio – skoro uvrijedio! – kad mu rekoh da su kod nas sinonim za tu boljku Škoti, a ne Nizozemci? “Kako, pobogu“, zinuo siroti učo k’o peš, “kad cijela Evropa zna da je to jedna od naših najslavnijih slabosti?!“
Elem, škrtost-neškrtost, tog proljeća mi se internetska potraga nije baš posrećila. Jer, službena web stranica Novog u izgradnji. U junu mjesecu! Turistička ponuda krajnje nejasna. Lista privatnog smještaja, duga k’o talijanski rezanci, no na njoj tek adrese, i telefoni. E-maila – ni od korova! Zovi, samo zovi ...
Sve nešto pitam: kako bi se stranac, telefonom, sporazumio s prosječnim Novljaninom? Čuveno je naše znanje stranih jezika: ne govorimo li svi, i to tečno, i srpski, i hrvatski, i bosanski ... Mislim da bi doista bilo u stilu one prekodrinske: “Govori, bre, srpski, da te ceo svet razume!“
Šalu na stranu, nije mi namjera da zezam dojučerašnje zemljake. Uostalom, zar nismo bili u Novom? I bilo nam lijepo. Još negdje čuvam adresu i telefon naše tadašnje vrijedne domaćice.
Nego, početkom siječnja u Utrechtu, jednom od najljepših nizozemskih gradova, održana nadaleko poznata turistička burza. Na njoj turistički poslenici iz cijelog svijeta predstavljaju svoje zemlje i programe, mogućnosti i planove, ugovaraju aranžmane ... I eto, baš nova Crna Gora – ranije poznata po manjkavoj usluzi i prilično lošim putovima - odlučila da, na velika vrata, uđe na svjetsku turističku pozornicu. Evo oglasa:
Nacionalna turistička organizacija Crne Gore će po prvi put u skladu sa Programom informativno-promotivnih djelatnosti za 2011. godinu učestvovati sa turističkom privredom Crne Gore na sajmu "Vakantibeurs" u Utrehtu od 11. do 16. januara 2011 godine.
Tema ovogodišnjeg sajma je "Nezaboravne destinacije". Prošle godine sajam je posjetilo preko 120.000 klijenata, a slična posjećenost se očekuje i ove godine.
Ovaj sajam svakako pruža mogućnost da kvalitetno predstavite svoji ponudu u ovom dijelu Europe kao i da ostvarite dobre kontakte.
Ukoliko ste zainteresirani za nastup na sajmu: kontaktirajte: ljiljana.cukic@montenegro.travel ili 020235155
Da, dragi moji: ljiljana.cukic@montenegro.travel.
Pa tek onda: ili 020235155.
To se zove napredak!
A naši?
Koji naši, moliću lijepo?
Bosanci? Hercegovci?
E, dragi moji, njih vam u Utrechtu gotovo da nije ni bilo. To jest, možda i jeste NEGDJE U UTRECHTU, pa možda i NA BURZI, ali na štandovima, u svojstvu izlagača - ne.
Naš su obraz spasili predstavnici “Eko Plive“ (Jajce) i “Herzegovina lodges“ (Boračko jezero). Drugih turizmologaiz (virtualne?) zemlje Bosna.ba nije bilo. Skupo im, kažu.
A samo u mome Konjicu, na Neretvi, raftera k’o pljeve. Da su se skupili, i dali skupa koju pinjku – lova mala, a (moguća) korist velika!
No, druge ex-Yu zemlje nisu tako razmišljale. One o turizmu misle na drugi način. Tako je štand Hrvatske bio jedan od najvećih na burzi, Slovenija, kao zemlja u fokusu, imala poseban tretman, Srbija također imala veoma dobar štand, kao i Makedonija, Crna Gora...
Ali, da se vratimo onom našem paru entuzijasta. Platili ljudi, i dali se na posao. Rezultat nije izostao. Citiram:
„Kad već neće političari , mi smo se sjajno družili i dogovorili dosta regionalnih tura, tako da su nam skoro svi turist-biroi iz bivše Juge bili u posjeti, razmijenili smo vizitke i dogovarali suradnju. Podijelili na stotine foldera, ispričali stotine priča, preko laptopa pokazali ljudima ljepote: Konjica, Mostara, Jajca, Šipova, Sarajeva, Boračkog jezera, Plive, Neretve. .. Šlag na ovo je napravio Aco Spirov sa makedonskog štanda. Doveo nam folklorni ansambl iz Slovenije, pa smo s njima otišli na makedonski štand i svi, onako u horu, otpjevali ’Biljana platno beleše’.“
Ova zadnja rečenica se, slučajno ili ne, sjajno nadovezuje na pjesmu Abdulaha Sidrana iz prošle kolumne. Čim se sastanu 2-3 jugovića, a Bosanca posebno, evo ti odmah cijele kajdanke – od Vardara pa do Triglava.
Prosto mi žao što, tih dana, nisam bio u Utrechtu. Da i ja, sa svojih sedamdesetak kila i nešto decibela, pojačam skromnu BeHa reprezentaciju.
Pa makar, od tuge, i kriješteći.
Elem, škrtost-neškrtost, tog proljeća mi se internetska potraga nije baš posrećila. Jer, službena web stranica Novog u izgradnji. U junu mjesecu! Turistička ponuda krajnje nejasna. Lista privatnog smještaja, duga k’o talijanski rezanci, no na njoj tek adrese, i telefoni. E-maila – ni od korova! Zovi, samo zovi ...
Sve nešto pitam: kako bi se stranac, telefonom, sporazumio s prosječnim Novljaninom? Čuveno je naše znanje stranih jezika: ne govorimo li svi, i to tečno, i srpski, i hrvatski, i bosanski ... Mislim da bi doista bilo u stilu one prekodrinske: “Govori, bre, srpski, da te ceo svet razume!“
Šalu na stranu, nije mi namjera da zezam dojučerašnje zemljake. Uostalom, zar nismo bili u Novom? I bilo nam lijepo. Još negdje čuvam adresu i telefon naše tadašnje vrijedne domaćice.
Nego, početkom siječnja u Utrechtu, jednom od najljepših nizozemskih gradova, održana nadaleko poznata turistička burza. Na njoj turistički poslenici iz cijelog svijeta predstavljaju svoje zemlje i programe, mogućnosti i planove, ugovaraju aranžmane ... I eto, baš nova Crna Gora – ranije poznata po manjkavoj usluzi i prilično lošim putovima - odlučila da, na velika vrata, uđe na svjetsku turističku pozornicu. Evo oglasa:
Nacionalna turistička organizacija Crne Gore će po prvi put u skladu sa Programom informativno-promotivnih djelatnosti za 2011. godinu učestvovati sa turističkom privredom Crne Gore na sajmu "Vakantibeurs" u Utrehtu od 11. do 16. januara 2011 godine.
Tema ovogodišnjeg sajma je "Nezaboravne destinacije". Prošle godine sajam je posjetilo preko 120.000 klijenata, a slična posjećenost se očekuje i ove godine.
Ovaj sajam svakako pruža mogućnost da kvalitetno predstavite svoji ponudu u ovom dijelu Europe kao i da ostvarite dobre kontakte.
Ukoliko ste zainteresirani za nastup na sajmu: kontaktirajte: ljiljana.cukic@montenegro.travel ili 020235155
Da, dragi moji: ljiljana.cukic@montenegro.travel.
Pa tek onda: ili 020235155.
To se zove napredak!
A naši?
Koji naši, moliću lijepo?
Bosanci? Hercegovci?
E, dragi moji, njih vam u Utrechtu gotovo da nije ni bilo. To jest, možda i jeste NEGDJE U UTRECHTU, pa možda i NA BURZI, ali na štandovima, u svojstvu izlagača - ne.
Naš su obraz spasili predstavnici “Eko Plive“ (Jajce) i “Herzegovina lodges“ (Boračko jezero). Drugih turizmologaiz (virtualne?) zemlje Bosna.ba nije bilo. Skupo im, kažu.
A samo u mome Konjicu, na Neretvi, raftera k’o pljeve. Da su se skupili, i dali skupa koju pinjku – lova mala, a (moguća) korist velika!
No, druge ex-Yu zemlje nisu tako razmišljale. One o turizmu misle na drugi način. Tako je štand Hrvatske bio jedan od najvećih na burzi, Slovenija, kao zemlja u fokusu, imala poseban tretman, Srbija također imala veoma dobar štand, kao i Makedonija, Crna Gora...
Ali, da se vratimo onom našem paru entuzijasta. Platili ljudi, i dali se na posao. Rezultat nije izostao. Citiram:
„Kad već neće političari , mi smo se sjajno družili i dogovorili dosta regionalnih tura, tako da su nam skoro svi turist-biroi iz bivše Juge bili u posjeti, razmijenili smo vizitke i dogovarali suradnju. Podijelili na stotine foldera, ispričali stotine priča, preko laptopa pokazali ljudima ljepote: Konjica, Mostara, Jajca, Šipova, Sarajeva, Boračkog jezera, Plive, Neretve. .. Šlag na ovo je napravio Aco Spirov sa makedonskog štanda. Doveo nam folklorni ansambl iz Slovenije, pa smo s njima otišli na makedonski štand i svi, onako u horu, otpjevali ’Biljana platno beleše’.“
Ova zadnja rečenica se, slučajno ili ne, sjajno nadovezuje na pjesmu Abdulaha Sidrana iz prošle kolumne. Čim se sastanu 2-3 jugovića, a Bosanca posebno, evo ti odmah cijele kajdanke – od Vardara pa do Triglava.
Prosto mi žao što, tih dana, nisam bio u Utrechtu. Da i ja, sa svojih sedamdesetak kila i nešto decibela, pojačam skromnu BeHa reprezentaciju.
Pa makar, od tuge, i kriješteći.
Nema komentara:
Objavi komentar