ČUVARI ZDRAVE HRANE

PROTIV KRIVOTVORITELJA HRANE

Autor: Adisa Bašić

Kako prozrijeti reklamne laži

Nevladina organizacija FOODWATCH iz Njemačke trn je oku moćne prehrambene industrije u Evropi; oni raskrinkavaju prevare kojima samo svakodnevno izloženi u reklamama, upozoravaju ljude da ne nasjedaju na dobra pakovanja, provjeravaju šta kažu reklame a šta etikete na proizvodima; aktivisti «Foodwatcha» razbjesnili su najveće prehrambene koncerne kao što su «Nestle», «Kraft» i «Danone»
«Klasični prehrambeni proizvodi, kao što su puter, margarin, kafa ili brašno, odavno više nisu stvari na kojima se može povećati zarada. Za rast prodaje se brine bespoštedni reklamni rat, profit se ostvaruje samo ako se izmisli nešto novo. Timovi marketinških stučnjaka rade na tome da otkriju moguća polja rasta, da nađu još neki potrošački nerv koji nije previše zasićen i koji će kod potrošača stvoriti impuls za kupovanjem» kaže dr. Thilo Bode (bivši šef Greenpeacea za Njemačku), osnivač i guru organizacije Foodwatch. U toj borbi za zaradu prehrambeni koncerni ne biraju sredstva: obećavajući zdravu i kvalitetnu hranu oni nam prodaju dobro upakovano smeće. Aktivisti organizacije Foodwatch bore se protiv obmanjivanja potrošača tako što (za razliku od prosječnog kupca) vrlo pažljivo analiziraju i najsitnija slova na pakovanju, i upoređuju šta nam to reklame obećavaju a šta na kraju završi na našim tanjirima. Rezultati njihovih istraživanja u najmanju ruku su šokantni.

INOVACIJE KOJE NIKOME NE TREBAJU


U supermarketu, smatraju u Foodwatchu, postaje lakše kupovati izmišljene produkte kao što su sir sa ukusom paradajza sušenog na suncu, margarin protiv infarkta, jogurt koji pospješuje crijevnu floru i slične izmišljotine nego najnormalnije prozvode kakve su ljudi koristili u prirodnom obliku hiljadama godina: naime, mlijeko, jogurt, puter... U potrazi za profitabilnim nišama proizvođači hrane nude obmanu a potrošači je po skupe pare kupuju. Da bi se ovome stalo u kraj iz Foodwatcha preporučuju na šta treba obratiti pažnju i kako se manipulacijama suprotstaviti. Njihov osnovni savjet potrošačima je da imamo na umu kako i najveći, najarogantniji prehrambeni koncern može završiti na koljenima ako uradimo najjednostavniju stvar: prestanemo kupovati njihovo preskupo smeće. 
U nekoliko primjera aktivisti Foodwatcha ilustruju kako te prevare izgledaju u praksi. Naprimjer, ugledna austrijska firma za proizvodnju sokova Pfanner & Co. na tržište je bila lansirala wellness sok sa natpisom „žuti čaj i fizalis“ a na pakovanju su bile istaknute velike slike ove dvije egzotične biljke. Pakovanje obećava zdrav napitak, ali stvarnost je drugačija: samo 15 posto napitka je zaista od žutog čaja, ostatak je obični biljni čaj, a spomenutog fizalisa nema ni u tragovima, u napitku se nalazi samo aroma ove biljke. Pri tome se u dva litra čaja nalazi 47 kocki šećera, što ga ne čini ni zdravim ni blagotvornim. Kada su se kupci žalili, odgovorni iz Pfannera su objasnili kako oni nisu krivi za obmanjivanje javnosti jer na proizvodu (veoma sitnim slovima i na poleđini) piše tačan sastav. Slično je i sa Gerolsteiner „zdravim napitkom od bijelog čaja sa antioksidantima“ koji zapravo ima samo 0,02 procenta ekstrakta bijelog čaja ali zato ima i 4,4 posto šećera, koliko naprimjer ima i Sprite. 
Takva situacija je i sa voćnim jogurtima: velike slike svježih voćki na pakovanju nemaju skoro nikakve veze sa sadržajem: prosječni voćni jogurt je zapravo jogurt sa dosta šećera, u koji je dodata aroma i veoma mali procenat (obično 1.9 posto!) pravog voća. 
Jedna od raširenih prevara u prehrambenoj industriji je i ponuditi manju količinu proizvoda za istu cijenu. Da dizanjem cijene ne bi uznemirili kupce, proizvođači često ostave i isto pakovanje i istu cijenu, a smanje gramažu. Tako je, naprimjer, Maggi jednu svoju kokošiju supu smanjio sa četiri na tri tanjira u pakovanju i tako povećao cijenu za čak 33 posto. I fabrika čokolade Mars je svoj slatkiš Milky Way sa 26 smanjila na 21,9 grama i tako poskupila za skoro 20 posto. 
Naročit oprez, smatra predsjednik Foodwatcha Thilo Bode, treba imati prema polugotovoj hrani: ako kupite smrznutu picu, malo je vjerovatno da ćete znati šta je zapravo unutra: pravi sir ili i kod nas sve prisutnija zamjena za sir, zatim pravi komadići mesa ili tek otpaci skuhani i ujedinjeni želatinom. 
„Poboljšana receptura“ je još jedan veoma uspješan marketinški trik. Kupac naravno očekuje da poboljšana receptura znači bolji kvalitet proizvoda, a u praksi je često obratno. Poznati koncern Unilever je tako u svom povrtnom sosu marke Bretolli u poboljšanu verziju dodao limunsku kiselinu, arome nepoznatog porijekla, pojačivače okusa, a smanjio je udio povrća! Često se dešava i da privlačne ilustracije na kojima su bosiljak, maslinovo ulje, parmezan, pinjoli i slični kvalitetni sastojci naprosto budu čista fikcija: u gotovim sosovima za tjesteninu maslinovo ulje se obično u najvećem procentu zamijeni jeftinijim suncokretovim, umjesto pinjola stavljaju se jeftiniji indijski orasi, a procenat parmezana nekad je manji i od jedan posto (što znači doslovno jednu praškicu sira na cijelu teglu).

PROBIOTIČKI JOGURTI SU NAJVEĆA UBLEHA 


Uspješnim reklamama proizvođači hrane uspjeli su uvjeriti ljude da im njihovi proizvodi neće samo utoliti glad, već će im uz užitak omogućiti i poboljšanje zdravlja, i liječenje raznih zdravstvenih tegoba (holesterola, visokog pritiska ili usporene probave). Svakodnevno nas se upozorava da ne unosimo dovoljno vitamina te da nam trebaju razni preparati za jačanje i poboljšanje organizma, a zapravo je vjerovatnije, smatra Thilo Bode, da smo hipervitaminizirani jer se vitamini sad dodaju u razne vrste hrane da bi ona kao zdravija bila potrošačima privlačnija. Pri tome se često radi o junk foodu koji je samo nakrcan hemijskim sastojcima da se opravda etiketa zdravog. Takozvana funkcionalna hrana koju nam danas prozvođači nude obećava nam rješavanje medicinskih problema koje ne bismo trebali tražiti u supermarketu nego kod ljekara i u apoteci. „Nikome ne treba funkcionalna hrana da bi se zdravo hranio. Vitamini, enzimi i ostale hranjive tvari koje našem tijelu trebaju mogu se sasvim lako dobiti uravnoteženom i raznovrsnom ishranom“, kaže u svojoj knjizi Krivotvoritelji hrane njemački aktivista za zdravu ishranu Bode. 
Na meti Foodwatcha našao se i Actimel, prozvod francuskog prehrambenog koncerna Danone. Kao primjer posebno bezočne kampanje i proizvoda koji je šarena laža, Foodwatch navodi ovaj jogurt koji navodno „pomaže u aktiviranju odbrambene snage organizma“. Pametnim marketingom Danone je stvorio čudo, jogurt koji im godišnje u svijetu donosi skoro milijardu eura! Pri tome nude i povrat novca nezadovoljnim kupcima, ali iz Foodwatcha se pitaju: „Ko može reći nakon sedam dana da li mu je odbrambena snaga povećana ili nije? Kako se to uopšte mjeri? To neodređeno obećanje zapravo ne govori čak ni to da će ljudi koji koriste ovaj jogurt biti pošteđeni barem najobičnije gripe. Naučni dokazi na koje se Danone poziva u najmanju ruku su upitni. Jedna studija na bečkom univerziteu je čak pokazala da nema skoro nikakve razlike da li ljudi koriste ovaj ili neki drugi obični jogurt. Tačno je da je Actimel blagotvoran za tijelo, ali on je koristan jednako koliko i obični jogurt, kefir ili kiseli kupus naprimjer. Ako Actimel samo pomaže (na neki neodređen način) zašto bi ga neko plaćao višestruko skuplje nego obični jogurt?“. 
Francuski koncern je već, prema pisanju Foodwatcha,bio prisiljen promijeniti svoje reklame u Velikoj Britaniji i Americi. Britansko udruženje potrošača se pobunilo zbog tvrdnji da ovaj jogurt kod djece „otežava život bakterijama“ i potpomaže „prirodni odbrambeni mehanizam“, o čemu nisu postojali valjani naučni dokazi pa se ova tv reklama za Actimel prestala emitovati. U Americi je grupa potrošača tužila Danone jer su se osjećali prevarenim zbog neispunjenih obećanja da Activia i Actimel reguliraju probavu i jačaju imunitet. Spor je riješen vansudskom nagodbom u iznosu od 35 miliona dolara u korist potrošača, što je najveći iznos koji je u prehrambenoj industriji ikada plaćen zbog obmanjujuće reklame. 
Razmetanje tradicijom (uglavnom fabrikovanom) još je jedan od velikih trikova marketinških stručnjaka. Ako je neki mesni proizvod naprimjer proizveden u nekoj regiji čuvenoj po tom proizvodu, ne znači da je životinja čije je meso korišteno uopšte uzgojena u tom kraju.

„ZDRAVA I LAGANA UŽINA“ PUNA ŠEĆERA I MASTI


Sve nabrojane obmane, iako iritantne, nisu štetne za zdravlje koliko primjer koji slijedi. Na jednom polju prehrambeni koncerni pokazuju svu svoju nemilosrdnost. Proizvodi namijenjeni djeci često se reklamiraju sloganima „da brže porasteš“, „zdrava užina“, „puno mlijeka i kalcija“ a zapravo se radi o kalorijskim bombama koje dovode do toga da djeca naprosto unose previše šećera i masti, te da uprkos kretanju ili sportu postaju pretila. Čak i u siromašnim zemljama poput Brazila broj predebele djece je sve veći, a Svjetska zdravstvena organizacije je još 2004. godine proglasila epidemiju pretilosti. Najvećim licemjerjem Thilo Bode u knjizi Krivotvoritelji hrane proglašava to što firme kao što su Nestle ili Ferrero finansiraju dječija sportska natjecanja i sponzoriraju kampanje o važnosti fizičke aktivnosti. „To je isto kao kad bi pivara bila sponzor klinike za odvikavanje od alkoholizma“, ironičan je Bode. 
Evo i nekoliko Foodwatch primjera šta se zaista nalazi u „zdravim“ užinama za djecu. Napitak Monte Drink od Zotta reklamira se kao zdrav proizvod za školu i za dokolicu, međuobrok sa vrijednim grožđanim šećerom. Spomenuti mliječni napitak ima 12,7 procenata šećera, u jednoj flašici je više od osam kocki šećera. Ovaj napitak slađi je od Cole. 
Firma Ferrero ipak je najveći majstor u tome da slatkiš masan i zašećeren kao kriška najkaloričnije torte izreklamira kao lagan i ukusan obrok za djecu. Kinder čokoladica, koja se reklamira kao ekstra porcija mlijeka i izvor kalcija, zapravo je samo dobro upakovana masna slastica. Da bi dijete zadovoljilo dnevnu potrebu za kalcijem, trebalo bi pojesti trinaest ovakvih čokoladica, pri čemu bi pojelo pola pakovanja putera i četrdeset i osam kocki šećera!? 
Da ironija bude kompletna, velike prehrambene firme pri tome se često izdaju za dobročinitelje zainteresovane za spašavanje svijeta. Jedini interes koji pri tome imaju je naravno profit, iako će potrošače ubijediti da im je njihovo zdravlje i blagostanje na prvom mjestu. Ljudi okupljeni oko organizacija kao što je Foodwatch među rijetkima su koji se pokušavaju oduprijeti hipnotizirajućoj moći kvalitetno snimljenih, ali duboko neiskrenih i opasnih reklama.

Tri savjeta za pametnu prehranu

NE KUPUJTE BESMISLENE IZMIŠLJENE PROIZVODE

Američki publicista i borac za zdravu prehranu Michael Pollan u tri jednostavna savjeta sažeo je svoju prehrambenu filozofiju.
1. «Ne trebamo jesti ono što naša baka nije poznavala kao hranu.»
2. «Plodove je najbolje jesti onakve kakve nalazimo u prirodi.» Poboljšani i pojačani ukus uvijek znači dodatak šećera i hemijskih sastojaka.
3. «Ne treba kupovati ništa što ima više od pet sastojaka, niti treba kupovati hranu u čijem sastavu su stvari kojih nema u prosječnoj kuhinji.» Dakle, mini-apoteke i obilje hemijskih sastojaka u hrani signal su da taj prozvod treba izbjegavati.

Predstavnik Foodwatcha za „SB“

NA TRŽIŠTU HRANE ISKREN PRODAVAC, NAŽALOST, ISPADA BUDALA

Martin Rücker, predstavnik Foodwatcha, za naš list je objasnio kako izgleda boriti se protiv moćnih i bogatih koncerna, te objasnio zašto su reklame pune obmana toliko uspješne.
U Bosni i Hercegovini sistem zaštite potrošača još uvijek nije dovoljno razvijen. Šta biste Vi preporučili našim građanima, kako da se zaštite od sve agresivnijih marketinških strategija prehrambenih koncerna?
Nužno je da se potrošači udružuju, ali i da postaju politički aktivni! Nezavisne potrošačke organizacije moraju kritikovati i opominjati i političare i privrednike, moraju zastupati prava potrošača, i to se mora raditi u svim zemljama, pod hitno.
Kako to da kampanje koje Vi i Vaše kolege raskrinkavate kao pune laži i manipulacija, svakodnevno bivaju tako efikasne?
Jako je profitabilno lagati u reklamama, to se itekako isplati, zato se u to i ulaže veliki trud. Ako neku šećernu bombu prodajete kao fitness proizvod, ona će se bolje prodavati i među kupcima koji vode računa o zdravlju i žele kvalitetnije proizvode. A kad konkurencija shvati taj trik, onda i drugi proizvođači počnu raditi to isto, da bi dobili novu priliku za prevlast na tržištu. Nažalost, na tržištu hrane važi izreka da je iskren prodavac budala.

Šta su najveći uspjesi Vaše organizacije u osam godina postojanja?
Uspjeli smo naprimjer da se izborimo za to da se u Evropskoj uniji uvede strožija granica o prisustvu urana u pitkoj vodi, izborili smo se za to da proizvodi u kojima nema genetski manipuliranih sirovina dobiju posebnu oznaku.
Ali naš najveći uspjeh je to što smo učinili da sigurnost, proizvodnja i reklamiranje hrane postanu svakodnevna tema javnih političkih rasprava. To je osnova za promjene.
Da li se teško suprotstavljati jakom prehrambenom lobiju?
Prehrambena industrija je jedna od najačih industrijskih grana, u Njemačkoj ona ulaže u reklame više nego i jedna druga grana privrede, čak više nego autoindustrija! Naravno da uz to ide i veoma moćan lobi. Ali potrošači se sami moraju organizovati da bi se nečem suprotstavili. Mi iz Foodwatcha smo tek na početku posla!

Kako se finansirate? 
Foodwatch je nezavisna organizacija, ne uzimamo novac ni od države ni od prehrambene industrije. Naš rad prije svega omogućavaju donacije i članarine koje plaćaju naši članovi, njih oko sedamnaest hiljada.

(preuzeto iz Slobodne Bosne br.742)