LUPANJE GLAVOM O TV EKRAN

'Šta je pripadnik naroda, a šta predstavnik? Jesam li samo Srbin, bosanski Srbin ili srpski Srbin? U trećoj izbornoj jedinici k'o Hrvat dobijem hrvatski glasački listić i nema više Komšića? Mi Bošnjaci imamo pravo da budemo Bosanci, pustite više te narode, al' nije problem, imamo dobre Srbe i Hrvate, k'o hljeb, u odličnom stanju... Jel' se kaže srpski ili srbijanski?...'

Piše: BOJAN BAJIĆ

Skoro deset puta pokušavam da napišem redovnu sedmičnu kolumnu za BLIN magazin, sve dođem do pola, pa bacim. Evo sedmica gotovo prošla, a ja nisam uspio ništa napisati. Prvo mi se nešto bilo skupilo u grudima kad sam pretprošle sedmice objavio tekst o Srđanu Aleksiću, čak sam razmišljao da prestanem pisati. Kontam, džaba je, sve je džaba. Možeš samo lupati glavom od zid. Mada to na kraju krajeva nije tako ni loše, ako poredimo sa sudbinom Srđana Aleksića. Ako misliš ostati principijelan i nikome ne podilaziti, onda će ti se broj prijatelja koji će htjeti s tobom otići na kafu svesti na dva, tri, do četiri, ali ne i više.

U zadnja tri mjeseca nisam gledao televiziju, izuzev filmova, dnevnik skoro nikako. Debatu oko formiranja post izborne koalicije sam pratio minimalno, i to isključivo na portalima, sa vrlo selektivnim pristupom šta ću pročitati. Za ta tri mjeseca sam upoznao divan svijet, prvo unutrašnji, a onda i spoljašnji, koji nije inficiran, razoren, uznemiren i dezavuisan dnevno političkim trovanjima sa televizijskih ekrana.

Upoznao sam toliko divnih ljudi koji ne gledaju dnevnike, koji ne prate iz dana u dan političke izjave, ali nisu ljudi bez vizije i civilizacijskih vrijednosnih stremljenja, a koje sam i sam nekad nazivao apatičnim građanima. O, kako je to divan svijet. Za razliku od manijaka inficiranih ovom našom bolesnom politikom, koji nervozno iz dana u dan komentarišu šta je rekao Zlatko, a šta odgovorio Dodik, šta kaze Čović, Suljo Tihić, Božo Ljubić, postoji taj drugi svijet koji je nekako oduvijek znao da je to sve sranje, i da slušanje toga destruira svaku mogućnost da mozak, svijest i razum budu normalni i kreativni. Pitam se kako sam tek sada to shvatio. Kad kažem 'kreativni' mislim na evropski pojam kreativnosti, a ne na našu bolesno-manijakalnu kreativnost u smišljanju gluposti.

Imao sam još hiljadu ideja i tema o kojima bih pisao, a da se puno ne uključujem u analizu nebuloznih priča i neproduktivnih taktika oko formiranja vlasti.

IGRE BEZ GRANICA
'Gdje sam ja 'zaostalio' u svemu tome, ako sam na svijet došao kao rezultat multietničkog seksa? Jesmo li prosti zbir tri skupa, ili smo zbir elemenata izvučen iz skupova i sasut u jedan vešni lonac? Jel' moguća ljubav u porodici bez ljubavi prema Republici Srpskoj? Teško nam je prihvatiti RS, al' šta je tu je. Prihvatamo BiH, samo ako vi kažete da prihvatate RS. A genocid? A gdje su Srbi iz Sarajeva? Pa eno ih na Palama i Sokocu, isti procenat k'o prije rata...'
Onda mi se pokvari kompjuter. Dva dana bio pokvaren. Zovu me taj dan iz Rudog, kažu: 'Obavezno večeras gledaj sve dnevnike, biće izvještaj sa lokalne Skupštine'. Gađali se odbornici jajima, slali dojave o bombama u sali, okuplja se narod da protestvuje, prodaju se odbornici i po potrebi prelijeću iz pozicionog u opozicioni tabor, i obrnuto. Načelnik uništava život u Rudom, sve čega se dohvati pretvara u pepeo.

Em ne radi kompjuter, em vuče srce da vidim šta se to dešava u rodnom 'mistu', pa reko' nema druge nego sjedaj pred televizor. Rastjeram djecu od crtanih filmova, i krenem šaltati BHT, RTRS, BN, FTV, pa sutradan emisije, od 'Crte' do 'Crno na bijelo'. Čekajući Rudo, sagledah i sve ostale vijesti, pa se nađoh ponovo uvučen u vrzino kolo jalovih i neproduktivnih političkih prepucavanja. Tako dva dana zauzeh daljinski upravljač, a djeca načisto popizdila bez crtanih filmova. Onda se potrefi emisija 'Amplituda' na ATV, gosti: Puhovski, Kukić, Kazaz i Bižić, pa još nekoliko emisija sagledah pored te.

Dva dana se svi vrte oko definicije termina i pojmova, koji se različito tumače. Vjerovatno to traje još od izbora, nego srećom nisam gledao.

„Šta je pripadnik naroda, a šta predstavnik? Jesam li samo Srbin, bosanski Srbin ili srpski Srbin? U trećoj izbornoj jedinici k'o Hrvat dobijem hrvatski glasački listić i nema više Komšića? Mi Bošnjaci imamo pravo da budemo Bosanci, pustite više te narode, al' nije problem, imamo dobre Srbe i Hrvate, k'o hljeb, u odličnom stanju. A možda sam samo bosanski pravoslavac, ako ne daju biti i Srbin! A šta ako nisam pravoslavac, nego agnostik? Jel' se kaže srpski ili srbijanski? Gdje sam ja 'zaostalio' u svemu tome, ako sam na svijet došao kao rezultat multietničkog seksa? Jesmo li prosti zbir tri skupa, ili smo zbir elemenata izvučen iz skupova i sasut u jedan vešni lonac? Jel' moguća ljubav u porodici bez ljubavi prema Republici Srpskoj? Teško nam je prihvatiti RS, al' šta je tu je. Prihvatamo BiH, samo ako vi kažete da prihvatate RS. A genocid? A gdje su Srbi iz Sarajeva? Pa eno ih na Palama i Sokocu, isti procenat k'o prije rata.

Šta se vi bunite kad se Hrvati ne bune za Posavinu? Prvo treći entitet, pa ćemo se onda s entitetom buniti za Posavinu. Pa kažem ja da Josipović glumi Tuđmana, što bi se ovi Širokobriježani drugačije ponašali. Nemojte vi bogati, lako je preglasavati. Da vas je deset na prema jedan, a ne četiri, neće Hrvat mira vidjeti dok rajski treći entitet ne napravi. Biće raj k'o u Republici Srpskoj. Nema raja bez Bosne.

Evo nam stiže i prvi mart, Dan nezavisnosti, pa da to fino proslavimo. Kome stiže, nama bogami ne stiže! Eno vam Hrvata pa slavite. Oni sad s Dodikom vežu zastave, možda povuku glasove s referenduma. More bit bidne i to. Neka Mile gluposti, eto ti se borci digli, pusti se ti Hrvata. Ma kakvi borci, nisu oni zaslužni za Republiku Srpsku, nego Alija. Mi Aliji trebamo zahvaliti za potpis u Dejtonu. More sikter Vlahu, ne skrnavi. More Turci ne gaz'te oranje. I Ratko nas je nazvao Turcima u Srebrenici. A vi k'o niste nigdje ništa napravili? Nismo mi, al' da nije bilo Radovana, ne bi se mi mogli grupisati i jedinoj vjeri islamu privoliti. I pored Radovana, osta puno Bošnjaka u komunizmu. Ne skrećite s teme. Mi smo uvijek na temi, nego eno Hrvata. Gdje? Ma nigdje, šala...“

Slušajući dva dana ovakvu 'argumentaciju' na televiziji, zapadoh u teško stanje uznemirenosti. Shvatih da oni koji ovo slušaju svako veče od izbora do danas, da su sigurno u nekoj vrsti komatoznog stanja. Takvi komatozni ne mogu više ni sebe shvatiti, a da ne govorim o društvu, državi ili Evropskoj uniji. Implicira da će se stanje zakovanosti nastaviti u nedogled. Situacija izgleda kao da se nalazimo u istorijskoj međufazi, u kojoj sve tavori između dva velika događaja.

Jedan veliki događaj je iza nas: rat. Drugi veliki događaj je ispred nas. Šta bi to moglo biti? Politička evolucija se neće desiti, jer imamo antievropske i zaostale političke vođe, te komatozne glasače ispred televizijskih ekrana. Prvi scenario je da ovako tavorimo još 15 godina, dok nas nešto ne strefi spolja, sve zgazi pred sobom i poremeti sve odnose u BiH. Do tad, ko star ko mlad, ko živ ko mrtav. Drugi scenario je da pročepi klasna demokratska 'revolucija' iznutra, da mase zatraže manje kamatne stope na stambene kredite, ukidanje poreza na mlijeko, knjige i lijekove, da traže fabrike i nova radna mjesta, povećanje materinskog i dječijeg dodatka, stipendije za studente i pomoć osobama sa posebnim potrebama i invalidima. Da potrpaju pun avion korupcionaša i kriminalaca iz vlasti i protjeraju izvan BiH, a najbolje u Egipat. I još svašta drugo. A pošto mase nisu apstraktno građanske i anacionalne, one treba da se obrate i narodima u BiH:

'O Bošnjaci, jebala vas Bosna. O Srbi, jebala vas Republika Srpska. O Hrvati, jebo vas treći entitet'.

Eto, sve ovo napisah nakon gledanja televizijskih dnevnika i političkih emisija u trajanju od dva dana. Obećavam da neću više gledati. Ni pod kakvim okolnostima i ni pod kakvim izgovorima. Neka njih nek' gledaju, ionako su već komirani. A za ovakve mi riječi neće ni zamjeriti, jer internet ne koriste, pa ovo neće ni vidjeti.

A šlagvort ovoj priči je situacija iz Egipta. Izašao srednjovječan muškarac na prozor i vidio na trgu da se skupilo sto hiljada mladih ljudi i traže da Mubarak i ekipa odu iz zemlje i napuste vlast. Pita on ženu šta se ovo dešava. Kaže žena nemam pojma, sad sam gledala dnevnik, nema ništa novo u zemlji. Niti je bilo kakve najave da će biti demonstracije. Kaže srednjovječan muškarac da je ovo čudna i nevjerovatna situacija.

Nit' je čudna, nit' je nevjerovatna, to su samo tviter i fejsbuk. I mladi ljudi naravno. Ali ne mlade komatozne ljige, nego mladi lavovi, to se podrazumjeva.

Još ovo da ne zaboravim reći. Treba ukinuti borački dodatak svim zdravim i sposobnim borcima VRS, ARBiH i HVO-a, kao i nadoknade za ratna odlikovanja. Prvo, kako ste glasali na prvim izborima, tako ste i ratovali, ko vam je kriv. Drugo, džaba ste ratovali, niste ništa postigli. Treće, ako se nastavi preživljavanje kroz dodatak, društvo će se degenerisati. Četvrto, kako vam je rat još uvijek u glavi, tako ćete i pocrkati od gladi. Peto, nema peto, ne može se vječno ovako provlačiti, svemu postoji kraj.

(preuzeto sa portala BLIN MAGAZIN)