«Glasna» i uvjerljiva kazivanja
SIDRAN U ITALIJANSKIM MEDIJIMA
Oštro, precizno, slikovito, nadahnuto, potresno, lirski, mudro je govorio ABDULAH SIDRAN u italijanskim medijima u prethodnih nekoliko dana; naš veliki književnik miljenik je italijanske publike i kritike, pa je logično bilo i njegovo «gostovanje» u listovima Avvenire i Il Sole 24 Ore, kao i u online novinama Osservatorio Balcani e Caucaso, povodom obilježavanja šesnaeste godišnjice genocida u Srebrenici
Italijanski mediji Avvenire i Il Sole 24 Ore, kao i online novineOsservatorio Balcani e Caucaso zaista su puno pažnje ove godine posvetili Srebrenici i obilježavanju šesnaeste godišnjice genocida u ovom bosanskohercegovačkom gradiću. Italijani, a to neki od nas znaju već godinama, vjeruju Abdulahu Sidranu, njegovim «glasnim» i uvjerljivim interpretacijama, razmišljanjima, kazivanjima... Pa je prošle sedmice italijanskim novinarima upravo Sidran objasnio sve ono što ih je interesovalo, genijalno odgovarao na pitanja na koja su oni dugo čekali odgovore, rješavao njihove dileme, sumnje, pretpostavke... Mada Sidran, onomad, duhovito reče: «Ja, ustvari, za svako rješenje imam problem.»Objavljujemo u ovom broju fragmente, najznačajnije i najintersantnije dijelove iz Sidranovih intervjua italijanskim medijima.
LICEMJERJE, PREVARA, LAŽ
Jedan od tamošnjih novinara na početku razgovora reče: Napisali ste poemu Suze majki Srebrenice u kojoj otvoreno polemizirate sa Evropom koja vam kaže da je u: Bosni i Hercegovini/Prestao rat/I kako više niko/Ne smije/Gledati u prošlost. Zašto ste zakovani za prošlost? Zašto se Srebrenica ne može oprostiti? «Rat je prestao samo u svome najgrubljem obliku, na način oružanog uništavanja ljudi i materijalnih dobara. Jedan komandant bosanske armije nedavno je kazao kako je 'rat prestao samo za one koji su u njemu poginuli'. Ja vas moram podsjetiti da je tzv. Međunarodna zajednica (u budućem tekstu MZ) rat u Bosni zaustavila u jesen 1995., kada je on zapravo tek počinjao», tvrdi Sidran: «Ono što se do tada događalo nije se moglo smatrati ratom. S jedne strane nalazila se moćna - po snazi četvrta evropska oružana sila! - JNA (Jugoslovenska narodna armija) pretvorena u vojsku srpskog naroda i srbijanskog nacifašističkog režima, a sa druge strane goloruki i za rat nepripremljeni bosanski narod. Kad su spontano nastale bosanske odbrambene formacije - nakon dvogodišnjeg ubijanja, masakriranja i raseljavanja ljudi od strane srbočetničkih zlikovaca - narasle i postale nešto nalik regularnoj vojsci, i kad je ta vojska počela oslobađati okupirana i etnički očišćena (genocidirana!) područja i gradove - MZ je intervenirala, agresorsku vojsku spasila od sloma i Dejtonskim sporazumom legalizirala stanje proizvedeno nasiljem i zločinom.»
Jedan od tamošnjih novinara na početku razgovora reče: Napisali ste poemu Suze majki Srebrenice u kojoj otvoreno polemizirate sa Evropom koja vam kaže da je u: Bosni i Hercegovini/Prestao rat/I kako više niko/Ne smije/Gledati u prošlost. Zašto ste zakovani za prošlost? Zašto se Srebrenica ne može oprostiti? «Rat je prestao samo u svome najgrubljem obliku, na način oružanog uništavanja ljudi i materijalnih dobara. Jedan komandant bosanske armije nedavno je kazao kako je 'rat prestao samo za one koji su u njemu poginuli'. Ja vas moram podsjetiti da je tzv. Međunarodna zajednica (u budućem tekstu MZ) rat u Bosni zaustavila u jesen 1995., kada je on zapravo tek počinjao», tvrdi Sidran: «Ono što se do tada događalo nije se moglo smatrati ratom. S jedne strane nalazila se moćna - po snazi četvrta evropska oružana sila! - JNA (Jugoslovenska narodna armija) pretvorena u vojsku srpskog naroda i srbijanskog nacifašističkog režima, a sa druge strane goloruki i za rat nepripremljeni bosanski narod. Kad su spontano nastale bosanske odbrambene formacije - nakon dvogodišnjeg ubijanja, masakriranja i raseljavanja ljudi od strane srbočetničkih zlikovaca - narasle i postale nešto nalik regularnoj vojsci, i kad je ta vojska počela oslobađati okupirana i etnički očišćena (genocidirana!) područja i gradove - MZ je intervenirala, agresorsku vojsku spasila od sloma i Dejtonskim sporazumom legalizirala stanje proizvedeno nasiljem i zločinom.»
Naš književnik dalje kaže da «prosječno informirani zapadnoevropski čitalac ne mora znati ono što mi ne možemo ne znati: Dejtonomlegalizirani entitet Republika Srpska - sa 478 masovnih grobnica! - nije sama sebi cilj». «Republika Srpska je i saobraćajno i kulturno i moralno i ekonomski i geografski i na još stotinu načina protuprirodna tvorevina, nonsens i karikatura. Ona ima smisla samo kao faza na putu proširenja Srbije na zapad. Na tome poslu svih ovih petnaest postdejtonskih godina rade i Srbija i njene marionete u Bosni, a u tome im obilato pomaže tzv. europska MZ. Kako? Fingiranom neutralnošću i petnaestogodišnjim papagajskim ponavljanjem da se 'strane moraju dogovoriti'. O čemu se, osim o ponovnom ratu, mogu dogovoriti centrifugalna i centripetalna sila? Nas su za prošlost zakovala nepravična rješenja i licemjerno ponašanje MZ. Ona će, takva kakva je, sutra ili prekosutra prihvatiti tvrdnje iz RS-a da država BiH ne može funkcionirati ni postojati i vjerovati 'dokazima' koje svakodnevno proizvodi jedan, recimo,Dodik. Pokušajmo to kazati slikovito: čovjek izvadi motor iz auta, pokida mu instalacije, čini to svakoga dana i svakoga trena, a onda tvrdi da to auto ne valja, ne funkcioniše, treba ga baciti u otpad. Licemjerje, prevara, laž - i ništa drugo. Zato se još uvijek ne može govoriti ni o praštanju ni o zaboravu», objašnjava Sidran.
PSIHOMODEL VOJNIKA RATKA MLADIĆA
Naravno, Italijani nisu ni mogli preskočiti hapšenje Ratka Mladića i njegovo izručenje Tribunalu u Haagu, pa tako novinar veli i pita: Prije nekoliko sedmica uhapšen je Ratko Mladić, krvnik Srebrenice. Svaki dokument napisan, filmovan, registriran, dokazuje da je Mladić komandant tokom opsade Srebrenice i masakra. Šta ste mislili povodom ovog hapšenja i o ovom kriminalcu, koji nam se danas predstavlja kao starac u lošem stanju? «No, recimo da je to dobro, OK., sve staje u nekoliko fraza: zakašnjela satisfakcija, pravda je spora ali dostižna, bolje ikad nego nikad, itd. - međutim, ne treba biti mnogo pametan da bi se shvatilo kako se radi o čistoj i ne suviše skrivenoj trgovini. Ponavljam: Beograd ne odustaje od svojih ciljeva. U jednoj beogradskoj novini vijest o Mladićevom hapšenju objavljena je na način koji o tome sve kazuje: Prekomanda - Hag! Prema tome, Mladić nije važan, važan je Projekat i Cilj. Međutim, svakog normalnog čovjeka mora užasavati činjenica da psihomodel vojnika Ratka Mladića nije nikakva iznimka, raritet. Mitomansko suženje svijesti jednako se i na isti način pojavljuje kod nepismenog srpskog seljaka i veleučenog srpskog akademika! To mi nije shvatljivo i taj će fenomen morati istraživati eksperti za socijalnu psihopatologiju», tvrdi Abdulah Sidran.
Naravno, Italijani nisu ni mogli preskočiti hapšenje Ratka Mladića i njegovo izručenje Tribunalu u Haagu, pa tako novinar veli i pita: Prije nekoliko sedmica uhapšen je Ratko Mladić, krvnik Srebrenice. Svaki dokument napisan, filmovan, registriran, dokazuje da je Mladić komandant tokom opsade Srebrenice i masakra. Šta ste mislili povodom ovog hapšenja i o ovom kriminalcu, koji nam se danas predstavlja kao starac u lošem stanju? «No, recimo da je to dobro, OK., sve staje u nekoliko fraza: zakašnjela satisfakcija, pravda je spora ali dostižna, bolje ikad nego nikad, itd. - međutim, ne treba biti mnogo pametan da bi se shvatilo kako se radi o čistoj i ne suviše skrivenoj trgovini. Ponavljam: Beograd ne odustaje od svojih ciljeva. U jednoj beogradskoj novini vijest o Mladićevom hapšenju objavljena je na način koji o tome sve kazuje: Prekomanda - Hag! Prema tome, Mladić nije važan, važan je Projekat i Cilj. Međutim, svakog normalnog čovjeka mora užasavati činjenica da psihomodel vojnika Ratka Mladića nije nikakva iznimka, raritet. Mitomansko suženje svijesti jednako se i na isti način pojavljuje kod nepismenog srpskog seljaka i veleučenog srpskog akademika! To mi nije shvatljivo i taj će fenomen morati istraživati eksperti za socijalnu psihopatologiju», tvrdi Abdulah Sidran.
A novinare s druge strane Jadranskog mora interesuje i Sidranov odgovor na pitanje šta se je trebalo učiniti da bi se spasio narod Srebrenice u julu 1995. i ko je trebao intervenirati:«Naravno, čak i prema vlastitim dokumentima (Rezolucije Vijeća sigurnosti) Međunarodna zajednica je morala reagirati žestokom oružanom akcijom. Ona to nije učinila i zbog toga su i istorijski i u smislu krivičnoga prava odgovorni svi tadašnji faktori u lancu odlučivaja, od onih na terenu do onih u glavnom uredu OUN. Naravno, od takvog procesa nema ništa i zbog toga bi - a ima još mnogo razloga da se to učini - trebalo obnoviti negdašnji Raselov sud. Čovječanstvu je takav sud neophodan, kako bi se moglo suditi idejnim tvorcima genocidnih ratova, ubicama iz kancelarije, kako bi se moglo suditi u odsustvu i post mortem, a sve u cilju istine i pravde, bez kojih nema ni pomirenja ni bolje budućnosti.»
Srbi predvođeni Mladićem i Karadžićem napravili su pokolj. Ali, što - šta se trebamo upitati o političkim odlukama Alije Izetbegovića koji je postavio razmjenu enklava - Žepe i Srebrenice - sa dijelovima Sarajeva okupiranim od strane Srba. General Halilović oduvijek izjavljuje da se moglo i trebalo intervenirati iz Tuzle. Kako to da se uopšte nije interveniralo u odbranu enklave? Kako to da je bio povučen komandant Naser Orić i njegovi oficiri, godinama odgovorni za odbranu enklave?, upućeni su italijanski novinari. Sidran odgovara: «Na ta će pitanja svoj odgovor morati dati povjesničari. Pozitivnu istorijsku ocjenu sigurno neće dobiti niko ko je i na kakav način kalkulirao s idejom etničkih pomjeranja i uopće nacionalne teritorijalizacije. Postoje indicije da se u takve kombinatorike upuštala i bošnjačka strana. Zbog toga se danas mnogi od čestitih bosanskih boraca i patriota osjećaju mučno. Jedan takav kaže: kao da sam igrao utakmicu, borio se svim snagama i pošteno, a na kraju saznao da je utakmica bila namještena.»
«NEŠTO BOSNE PREŽIVJELO JE JEDINO U TUZLI»
Niko nije imao političku snagu da zamisli i vidi rješenje problema, a da to ne bude podjela zemlje na monoetničke zone, kažu Italijani. «Ne, ne, radi se o političkoj volji. O interesima. Ono što hoće, velike sile sprovode u djelo. Evo jedne istorijske analogije: u Bosni se, krajem XIX stoljeća (1875-1878), događao jedan srpski ustanak - fingiran kao seljački, a zapravo nacionalni - veoma sličan ovome iz 1992. godine. Ideje i oružje, komandni kadar i sva logistika - sve je dolazilo iz Srbije. Ustanici su čak stigli proglasiti pripojenje Bosne Srbiji, a njene južne pokrajine Hercegovine Crnoj Gori. Ondašnje svjetske sile, na Berlinskom kongresu juna 1878., daju mandat Austrougarskoj monarhiji da u Bosni 'uvede red'. Ona to obavlja za nepuna tri mjeseca! I mada je donio mnogo ljudskih žrtava i mnogo stradanja - iz istočne Hercegovine prognano je 120.000 muslimana! - taj srpski ustanak nije ostavio nikakvih pravnih posljedica, a Bosna je narednih decenija doživjela najveći napredak u svojoj sveukupnoj povijesti», govori Sidran.
Niko nije imao političku snagu da zamisli i vidi rješenje problema, a da to ne bude podjela zemlje na monoetničke zone, kažu Italijani. «Ne, ne, radi se o političkoj volji. O interesima. Ono što hoće, velike sile sprovode u djelo. Evo jedne istorijske analogije: u Bosni se, krajem XIX stoljeća (1875-1878), događao jedan srpski ustanak - fingiran kao seljački, a zapravo nacionalni - veoma sličan ovome iz 1992. godine. Ideje i oružje, komandni kadar i sva logistika - sve je dolazilo iz Srbije. Ustanici su čak stigli proglasiti pripojenje Bosne Srbiji, a njene južne pokrajine Hercegovine Crnoj Gori. Ondašnje svjetske sile, na Berlinskom kongresu juna 1878., daju mandat Austrougarskoj monarhiji da u Bosni 'uvede red'. Ona to obavlja za nepuna tri mjeseca! I mada je donio mnogo ljudskih žrtava i mnogo stradanja - iz istočne Hercegovine prognano je 120.000 muslimana! - taj srpski ustanak nije ostavio nikakvih pravnih posljedica, a Bosna je narednih decenija doživjela najveći napredak u svojoj sveukupnoj povijesti», govori Sidran.
Pa, gospodine Sidran, recite nam o sadašnjosti i eventualno o budućnosti Vaše države Bosne i Hercegovine, hoće li ova mala zemlja uspjeti biti ujedinjena? «Sve je moguće, za sto i dvjesta godina. Ali mjereno našim životima, životima naše djece i unuka - Bosna više ne postoji. Nešto od Bosne za koju je vrijedilo ginuti preživjelo je malčice - u Tuzli. Neki kažu i da se Sarajevo tamo premjestilo. Država Bosna i Hercegovina ne postoji i funkcioniše jedino i isključivo kao fiskalni terorist i vrelo privilegija hipertrofiranog društvenog staleža političara i njihove glomazne servisne kamarile.»
I na kraju, italijanske novinare je interesovalo dosta toga o pisanju velikog romana o porodici Sidran iz Sarajeva. Romana koji je u isto vrijeme roman o osnivanju, postojanju i nestanku Jugoslavije. Vaš otac, pripadnik pokreta otpora, učesnik osnivanja Jugoslavije i Titova žrtva na Golom otoku, Vaši stričevi ubijeni tokom otpora, Vi - svjedok opsade Sarajeva i okončanja Jugoslavije... U kojoj ste fazi sa pisanjem ove knjige? Ima li naslov? Je li završena? Je li već predviđeno italijansko izdanje? «Prije nekoliko dana predao sam rukopis jednom zagrebačkom izdavačkom poduzeću (Naklada Ljevak). Ima malčice neobičan naslov: Otkup sirove kože, skinuo sam ga sa ulične table. Na periferiji grada u kojem trenutno živim, Goražde na Drini, postoji takva firma, s velikom bijelom tablom na kojoj baš tako piše: otkup sirove kože. Deset godina sam tuda prolazio dok nisam shvatio da je u te tri riječi stao cio moj život. Trajno, stalno, ponižavajuće otkupljivanje gole, sirove kože, patnja, nesreća i bol... i sve to - tek da bi se sačuvao jadni goli život... Da li je vrijedilo? Ne znam.»
Dobrica Ćosić u «politici»
«Samo naivni ljudi o srbijanskoj politici zaključuju na osnovu simboličkih gesta i prigodnih izjava njihovih zvaničnika. Slobodno to bacite u vodu, a pažljivo analizirajte njihove medije. Navodim samo jedan primjer: kao najvažnija državna novina, beogradska Politika je odmah nakon hapšenja bjegunca Ratka Mladića počela u nastavcima (!) objavljivati intervju sa Ocem Nacije, književnikom Dobricom Ćosićem, akademikom i predsjednikom dvočlane Jugoslavije iz 1991./92. godine. Intervju je, tri dana zaredom, počinjao na prvoj a nastavljao se na nekoj od narednih stranica. Bilo je tu svačega, smišljenog da ublaži općenarodni šok zbog hapšenja omiljenog generala koji je svoje junaštvo pokazao likvidacijom osam hiljada nenaoružanih ljudi, djece i staraca. Ali je bilo i tvrdnji koje naprosto užasavaju, jer su besramne. On otvoreno kaže kako Srbi, uz sve teritorijalne gubitke, žrtve i tragedije, mogu biti zadovoljni, jer su prvi put u svojoj istoriji 'dobili srpsku državu zapadno od Drine'. Zatim, brinući o budućnosti toga krvavog teritorijalnog ratnog plijena, 90-godišnji Otac Nacije daje instrukcije i kaže kako u svome političkom i državnom djelovanju Srbi nikako ne smiju dozvoliti 'srebrenizaciju bosanskog rata' i 'markalenizaciju rata za Sarajevo'. Brutalnu oružanu agresiju na državu Bosnu i Hercegovinu (koja je u to vrijeme već članica OUN) definiše kao 'internacionalni verski rat'. Zar ikome više išta treba objašnjavati?, pita se Sidran. «Ne priznaje se, dakle, zločin u Srebrenici ('srebrenizacija'), ponavlja se, dakle, teza da su muslimani u Sarajevu sami sebe granatirali ('markalenizacija'), a prešućuje se i iz svega apsolutno izuzima uloga države kojoj je stajao na čelu dok je njena armija razarala bosanske gradove i krojila granice buduće 'etnički očišćene' Republike Srpske. Podsjećam da je isti gospodin tvorac zločinačkog eufemizma o 'humanom preseljenju naroda'. Sve u svemu, takva je i to je istinska politika Srbije i o njoj se ne smije imati nikakvih iluzija.»(preuzeto is Slobodne Bosne br. 766)
Nema komentara:
Objavi komentar