18. stu 2011.

Polemika RIĐANOVIĆ-CHOMSKY-VULLIAMY


RIĐANOVIĆ-CHOMSKY-VULLIAMY
Polemika o logorima smrti
„VI STE VIŠE PUTA OSUĐIVALI FAŠIZAM - ZAŠTO STE OVOG PUTA STALI NA STRANU FAŠISTA?“
Sarajevski profesor i jedan od najuglednijih lingvista na ovim prostorima MIDHAT RIĐANOVIĆ prije tri sedmice uputio je otvoreno pismo čuvenom američkom lingvisti, filozofu i političkom aktivisti NOAMU CHOMSKOM, u kojem traži od njega da objasni svoje kontroverzne stavove o ratu u Bosni '92.-'95., uključujući i poznatu izjavu Chomskog da je „Trnopolje bio izbjeglički logor“; „SB“ objavljuje kompletnu prepisku Riđanović-Chomsky, te razgovor sa britanskim novinarom EDOM VULLIAMYJEM, na čije se izvještaje iz BiH objavljivane u listu „Guardian“ Chomsky poziva(o) u pokušaju da opravda svoje više nego sporne izjave
Otvoreno pismo Midhata Riđanovića Noamu Chomskom

Poštovani profesore Chomsky,
ja sam Midhat Riđanović, profesor emeritus engleskog jezika i lingvistike na Univerzitetu u Sarajevu. U jesen 1966. godine došao sam u SAD kao Fulbrajtov stipendista na postdiplomski studij lingvistike na Mičigenskom univerzitetu, gdje sam, u junu 1967., stekao stepen magistra. Zahvaljujući dotadašnjem uspjehu, dobio sam nagradnu stipendiju istog univerziteta, koja mi je omogućila da nastavim studije radi sticanja doktorata iz lingvistike. Doktorirao sam u junu 1969. Moja doktorska disertacija o glagolskom aspektu objavljena je u SAD 1975. Moja ljubav prema lingvistici inspirisala je mnoge moje studente da nastave svoje lingvističko obrazovanje i postanu lingvisti sa međunarodnom reputacijom. Jedan od njih jeŽeljko Bošković, kojeg vi lično poznajete i koji je dao značajan doprinos razvoju minimalističkog programa u generativnoj gramatici. 
Uskoro po dolasku u SAD prisustvovao sam neformalnom druženju poznatih američkih lingvista u kući porodice Halle u Bostonu, gdje ste bili i vi. Bio sam vam predstavljen i razgovarali smo nekih deset minuta (dali ste mi koristan savjet za izbor teme za moju doktorsku tezu). Formirao sam se kao lingvista u vrijeme kad je američki strukturalizam bio na vrhuncu. Smatrao sam da taj lingvistički pravac ima mnogo nedostataka i spremao se da podvrgnem kritici neke njegove osnovne postavke. Tada izlazi vaša knjiga Sintaksičke strukture i ja je doživljavam kao novo jarko sunce na lingvističkom horizontu. Od tog vremena pročitao sam sve vaše glavne knjige iz lingvistike i nakon svake nove knjige sve više cijenio vaše briljantne ideje. Napisao sam više članaka i održao nekoliko predavanja o generativnoj gramatici u Sarajevu i drugim većim gradovima bivše Jugoslavije pa sam, u izvjesnom smislu, postao vaš ambasador u ovom dijelu svijeta. A onda sam počeo čitati vaše političke knjige i članke i uskoro ustanovio da su vaša politička gledišta skoro identična mojim (mada bih se ja više zalagao za samoupravljanje jer smatram da je to politički okvir koji se najviše približava utopijskoj "vladavini naroda"). Vi ste postali moj idol, kako na lingvističkom tako i na političkom planu.
Kada su 1992. godine suverenu Bosnu napali srpski fašisti, koji su već u početku svoje agresije počinili zločine što ih mnogi svrstavaju među najgore u istoriji Evrope, svi su očekivali da vi stanete na stranu nevinih žrtava. Umjesto toga, vi ste stali na stranu fašista, podržavajući njihove tvrdnje o "tobožnjim" koncentracionim logorima i ostale smiješne navode koje su lansirali u svijet ne bi li prikrili svoje zločine. Kad sam pročitao vašu šokantnu izjavu "Trnopolje je bio izbjeglički logor, svako je mogao da ode iz njega ako je želio", nisam vjerovao svojim očima. Do ovog trenutka, nakon 18 godina rada Haškog suda za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji, ispisano je stotine hiljada stranica sa nepobitnim dokazima da se ono što su srpski fašisti uradili u Bosni ne može nazvati nikako drukčije nego agresija i genocid. Među tim dokazima su i neoborive činjenice koje govore da je Trnopolje bio užasan koncentracioni logor, čiji zatvorenici su bili mučeni i ubijani. Ljudi koji vrše genocid ne mogu se nazvati drukčije nego fašisti. Vi ste više puta osuđivali fašizam u svojim djelima - zašto ste ovog puta stali na stranu fašista? Da li zato što ste zakleti kritičar američkog imperijalizma pa se automatski stavljate nasuprot američkoj vladi, naročito ako je u pitanju i američka vojna intervencija? To je zadrtost i slijepa privrženost svojoj ideologiji bez ikakva obzira za posljedice, ma kako one bile pogubne. Stavljajući se na stranu srpskih agresora, vi ste potpomogli i podstakli mučko ubistvo najmanje 100.000 nevinih ljudi, grozno "etničko čišćenje" velikih dijelova Bosne, kao i cijepanje Bosne, koja je stoljećima bila uzor vjerske tolerancije. Zar vas nije stid što jedan broj liberalno orijentisanih bosanskih intelektualaca, među koje i sam spadam, pišu o vama kao o saučesniku tih gnusnih zločina?
Najviše informacija o Bosni koje se šire u zemljama Zapada potiče od radova bosanskih pisaca i istoričara sa nacionalističkim uklonom. Prava je istina da Bosna nije multietničko i multikulturalno društvo – do prije nekih 150 godina nije bilo Srba i Hrvata u Bosni, a današnji Srbi i Hrvati su potomci Pravoslavaca i Katolika koje su sveštenici i učitelji pristigli iz Srbije i Hrvatske nagovorili da se zovu Srbima i Hrvatima kako bi im Srbija i Hrvatska mogle priteći u pomoć ako ih Turci budu zlostavljali. Od tada i Srbija i Hrvatska pokušavaju – pod isprikom da brane bosanske "Srbe" i "Hrvate" – da podijele Bosnu između sebe; u posljednjem ratu njihova "pomoć" došla je u vidu vojske koja je izvršila invaziju na Bosnu. Srbija i Hrvatska imaju pravo na Bosnu isto onoliko koliko imaju pravo na SAD (gdje žive velike populacije srpskog i hrvatskog porijekla). Ako izučite pravu istoriju Bosne, otkrićete da je jedini cilj srpskog napada na Bosnu u prošlom ratu bila agresija radi osvajanja ove zemlje.
Profesor Robert Donia sa Mičigenskog univerziteta, istoričar čija specijalnost je istorija Bosne, napisao je u jednoj svojoj knjizi da Bosanac nije nikad digao ruku na drugog Bosanca zato što je drukčije vjere. Najbolji dokaz tradicionalne vjerske tolerancije među Bosancima nalazimo u priči o jedanaest Jevreja, istaknutih stanovnika Sarajeva, koje je u tamnicu bacio Ruždi paša, novi bosanski vezir postavljen 1820. godine. Paša je zatražio ogromnu otkupninu za utamničene Jevreje i prijetio da će im odrubiti glave ako mu se ne uruči 500 kesa groša do određenog dana. Otkupnina je bila tako velika da je sarajevski Jevreji nisu nikako mogli sakupiti. Stoga je jedan od njihovih vođa zatražio pomoć od sarajevskih Muslimana. Sljedećeg dana preko 3.000 Muslimana dolazi pred pašinu palaču i, rizikujući vlastite živote, zahtijeva da paša oslobodi zarobljene Jevreje, što je on i uradio. Ova priča prvi put je ispričana u knjiziSefardi u Bosni sarajevskog nadrabina Morica Levija, a kasnije prenesena u Jevrejski glasnik, koji izdaje Jevrejska zajednica u BiH. Želio bih vas podsjetiti da se ovo desilo u vrijeme kad je antisemitizam harao Evropom i kad je jevrejski narod diljem svijeta bio lišen osnovnih ljudskih prava.
Želio bih vas pozvati da dođete u Sarajevo i budete moj gost koliko god želite. Imaćete kompletno namješten stan (uključujući i kompjuter) samo za sebe. Bili biste idealno locirani tako da se možete educirati o Bosni i, nadajmo se, promijeniti vaše viđenje bosanskog rata 1992-95. To bi mogla biti vaša posljednja šansa da ispravite vaš pogrešan stav o ratu i dokažete svim liberalima i istinoljupcima kako vi, ipak, niste fašistički simpatizer.
ODGOVOR NOAMA CHOMSKOG PROFESORU RIĐANOVIĆU
„Pozivao sam se na izvještaje novinara Vulliamyja u Guardianu“
Hvala na vašem pismu, i na pozivu. Na žalost, ne sjećam se naših ranijih susreta.
Volio bih znati koji su izvori vaših uvjerenja o mom stavu prema užasnim zločinima počinjenim na teritoriji bivše Jugoslavije. Ja ih uopšte ne prepoznajem.
Vi citirate jednu moju navodnu tvrdnju: "Trnopolje je bio izbjeglički logor, ljudi su ga mogli napustiti ako su htjeli." Ja to ne mogu da nađem ni u jednom svom tekstu. Ako ste tu rečenicu uzeli iz takozvanog intervjua, predložio bih vam oprez. Bilo je jako puno laži u vezi s ovim. U jednom drastičnom slučaju, londonski Guardian je povukao jedan intervju koji je bio objavio, priznajući da je bio pun užasnih izmišljotina - mnogo više nego što je javno priznato.

Međutim, u posebnom slučaju koji vi spominjete, bilo da je tačan ili nije, ne razumijem šta želite reći. Jedine meni poznate informacije o Trnopolju potiču od izvještaja očevidaca – dopisnika koji su posjetili logor. Primarni i najpoznatiji izvor, barem u štampi na engleskom jeziku, je Ed Vulliamy iz Guardiana. Evo šta je on napisao:"Trnopolje se ne može nazvati 'koncentracioni logor'... Tog jutra je stigla jedna grupa ljudi iz Keraterma koji su govorili da su ih tamo tukli, ali nisu pokazivali znakove tuče. Međutim, sažaljivo kaže mršavi Fikret Alić: 'Gore je nego ovdje. Nema hrane'. Ostali u grupi izgledali su bolji. Drugi mladić, Icić Budo, kaže: 'Ubili su 200 ljudi u Keratermu i puno više u Omarskoj'. On sam nije vidio leševe, ali je drugi mladić rekao da je vidio jedan leš pored glavne kapije." (Shame of Camp Omarska," Guardian, August 7, 1992). Kasnije je izmijenio svoju priču (nejasno ko je izmijenio priču), ali, kao što je priznao, nije imao dodatnih dokaza, i nikad nije povukao svoj prvobitni izvještaj tako da moramo zaključiti da su njegove kasnije tvrdnje bile izmišljene. Ja nisam vidio nikakvo reagovanje na ono o čemu je on izvjestio sa lica mjesta.
Ako mislite da su njegovi direktni izvještaji netačni, trebate stupiti s njim u kontakt. 
ODGOVOR PROF. RIĐANOVIĆA NOAMU CHOMSKOM
„Ponovo ste kompromitirali svoj autoritet“
Hvala vam na brzom odgovoru. Vaš pokušaj da odbranite svoj stav prema ratu u Bosni samo je ojačao moj utisak da vi u stvari skrivate zločine agresora na Bosnu da biste ga zaštitili. U odgovoru na moje pismo vi tvrdite da niste rekli "Trnopolje je bio izbjeglički logor, ljudi su ga mogli napustiti ako su htjeli." E, sad kliknite na http://www.youtube.com/watch?v=AapFe-C6tB4&NR=1 da čujete sebe samog kako izgovarate upravo te riječi u intervjuu Srpskoj televiziji. Slučaj je htio da me do tog linka dovede čitanje teksta The Shame of Camp Omarska (Sramota logora Omarska), na koji ste me vi uputili u svom odgovoru!
Dr. Chomsky, bojim se da ste kompromitovali svoj politički kredibilitet. Ne samo da ste na taj način obezvrijedili svoj doprinos progresivnoj analizi današnjeg društva, nego ste postali sumnjivi i zbog vaše implicitne podrške srpskom nacionalističkom ekspanzionizmu. U svojim lingvističkim radovima često ste mijenjali mišljenje, sigurno u svjetlu novih činjenica i nakon pažljivog razmišljanja i analize. S obzirom na to, zapanjuje me činjenica da i pored ogromnog dokaznog materijala niste promijenili mišljenje o bosanskom ratu. Niste se predomislili nakon što je iz pouzdanih izvora utvrđeno da je u Trnopolju mučeno i mučki ubijeno na stotine zatvorenika. Niste se predomislili ni nakon svjedočenja desetina svjedoka na Sudu u Hagu – od kojih su mnogi bili zatočeni u jednom od par stotina srpskih koncentracionih logora – o neopisivim zločinima počinjenim u tim logorima. S druge strane, uzimali ste neke izjave bosanskih Muslimana – logoraša ili drugih - kao tačne, iako savršeno dobro znate da su izrečene pod prijetnjom ili u strahu od srpske osvete. (...)
Treba da priznate da ste bili zavedeni i dezinformisani o ratu u Bosni. Svi mi griješimo, ali samo plemeniti ljudi priznaju greške. Ja lično cijenim velike ljude kako po broju puta kad su bili u pravu tako i po broju puta kad su rekli da nisu bili u pravu. Zahvalili ste mi se na pozivu da dođete u Sarajevo. Ako dođete, ja ću vam organizovati susret sa Fikretom Alićem i drugim preživjelim logorašima, sa srodnicima nastradalih u ratu, sa Bosancima koji još pate od posttraumatskog stresnog poremećaja, kao i sa svakim drugim s kim želite razgovarati.
Ed Vulliamy o optužbama Noama Chomskog i Karadžićevom suđenju
„CHOMSKY IZNOSI ISTE ARGUMENTE KAO I RADOVAN KARADŽIĆ U HAAGU“
Maja Radević
Britanski novinar Ed Vulliamy bio je jedan od prvih stranih reportera koji su u avgustu 1992. ušli u prijedorske logore Omarska i Trnopolje - i to na poziv tadašnjeg lidera bosanskih Srba Radovana Karadžićakoji je, nakon što su zapadni mediji počeli izvještavati o logorima na tom području i nehumanom tretmanu koji srpska vojska provodi nad zarobljenicima, lično pozvao grupu britanskih novinara da dođu i uvjere se da se radi o „izmišljotinama muslimanske propagande“. Ipak, pokazalo se da nije riječ o „izmišljotinama“: Vulliamy i njegove kolege zabilježili su na licu mjesta potresne slike izmučenih, premlaćivanih, neuhranjenih logoraša, koje su užasnule svjetsku javnost na izmaku 20. stoljeća. Upravo su izvještaji Eda Vulliamyja, objavljivani u listu Guardian tokom 1992. i 1993., među najznačajnijima koji su pokrenuli lavinu reakcija međunarodne zajednice i u konačnici doveli do formiranja Haškog tribunala u maju 1993. godine.

Osamnaest godina kasnije, tačnije 9. novembra ove godine, Vulliamy je u Hagu svjedočio na suđenju Radovanu Karadžiću.    
„Svjedočiti u Hagu je zastrašujuće i ne mogu reći da mi se to uopće dopada, ali to se mora uraditi“, kaže za „SB“ Ed Vulliamy.„Karadžić je iznosio argumente upravo slične onima profesora Chomskog. Ustvrdio je, između ostalog, da je u Omarskoj ubijena samo jedna osoba. Jedna jedina osoba! To je potpuno nevjerovatno i kao svjedok lako možete upasti u zamku ljutnje, ali ipak sam se uspio suzdržati. Pomislio sam, ako je ovo najbolji argument koji Karadžićeva odbrana može iznijeti - da je jedna osoba umrla u Omarskoj - onda mu se ne piše dobro. Karadžić me pitao: 'Ako vam ja kažem da je u Omarskoj umrla samo jedna osoba, kome ćete vjerovati - meni ili onima koji tvrde suprotno?' Rekao sam da je ta odluka prilično laka.“
O pismu u kojem ga Noam Chomsky optužuje da je izmijenio svoju prvu reportažu iz Trnopolja i fabrikovao kasnije izvještaje, Vulliamy kaže: „Prije svega, laska mi to što gospodin Chomsky kaže da su se stavovi o ratu u Bosni na Zapadu formirali na osnovu mojih izvještaja, ali to naprosto nije tačno. Stotine stranih novinara su izvještavali iz BiH u tom periodu. Međutim, koliko god smo mi pisali i govorili o užasnim zločinima koji su se dogodili na teritoriji cijele BiH - od Sarajeva, preko Srebrenice, do Bihaća, Jajca... - to, nažalost, nije imalo apsolutno nikakvog uticaja na političke stavove i odluke međunarodne zajednice. Svi ti političari i diplomati dozvolili su da se pokolj nastavi još tri duge i krvave godine nakon tih prvih izvještaja koje smo slali iz Trnopolja i Omarske.“
Zanimljivo je da se Karadžić na suđenju pozvao na isti tekst izGuardiana koji u svom pismu Riđanoviću spominje i Chomsky, a u kojem je Vulliamy napisao da se „Trnopolje ne može nazvati koncentracionim logorom“. Vulliamy objašnjava da su poređenja sa holokaustom nepotrebna, ali da je Trnopolje svakako bio logor, po samoj definiciji tog termina: „Trnopolje nije bio logor za istrebljenje poput nacističkih, ali je to koncentracioni logor po definiciji, jer je na tom mjestu bio koncentrisan veliki broj civila prije nego što su ih bosanski Srbi deportovali u konvojima kao dio rasističkog poduhvata koji je dr. Karadžić nazivao etničko čišćenje. Sistematsko ubijanje, mučenja, sakaćenja i silovanja bili su svakodnevne pojave u Omarskoj; u Trnopolju je bilo nešto drugačije - to je bilo mjesto u koje su ljudi dovođeni najčešće autobusima iz sela iz okoline Prijedora i tu ih se 'pripremalo' za prisilne deportacije“, kaže Ed Vullliamy. „Činjenica je da su ti ljudi bili tamo zarobljeni i pod stražom. Reći da su oni bili izbjeglice, slobodni da dolaze i odlaze kako su htjeli (kako to tvrdi gospodin Chomsky) je naprosto užasna, odvratna laž. To je revizionistički na isti način na koji danas pojedinci pokušavaju revidirati istoriju Trećeg Reicha. Takvim izjavama praktično podržavate one koji su činili zločine.“
Najgore je što se izjave Noama Chomskog ne mogu zanemariti, kaže Vulliamy, jer se upravo zločinci poput Karadžića danas u Hagu oslanjaju na takve „intelektualce“ i akademike koji nikada nisu bili u Omarskoj i Trnopolju, niti su ikada razgovarali sa bivšim logorašima i porodicama ubijenih.
„Oni tako sjede po raznim svjetskim skupovima i konvencijama i filozofiraju o tome što se dogodilo, a pri tome, naravno, nemaju pojma šta takvo njihovo neznanje znači za one koji su preživjeli sva ta zvjerstvaJe li profesor Chomsky ikada bio u Prijedoru, ili uopšte u Bosni? Ako jeste, volio bih znati o tom njegovom putovanju“, ističe Vulliamy. „Reći da sam ja izmislio svoje izvještaje je vrlo ozbiljna optužba. Ne znam zašto Chomsky to radi - možda je jednostavno opsjednut medijskom pažnjom, a možda vjeruje da je svako ko je protiv Amerike dobar i pozitivac; ali znate, i Josif Staljin i Osama bin Laden su bili protiv Amerike... Suština cijele priče je u tome da Noam Chomsky nikada nije bio na tim mjestima o kojima govorimo - i kako onda on može znati da su moji izvještaji izmišljeni? Zašto gospodin Chomsky ne bi, za promjenu, pokušao da razgovara sa nekima od preživjelih, umjesto što sjedi u svojoj udobnoj radnoj sobi u Bostonu i piše e-mailove? Ko su ti ljudi čiji su ostaci nalaženi svih ovih godina po masovnim grobnicama u Bosni? Ako je njihov identitet nepoznat, možda bi gospodin Chomsky mogao pomoći bosanskim porodicama da konačno pronađu svoje najmilije, a onda objasniti svima nama ko je bio zakopan u tim grobnicama? Neka dođe u Bosnu i neka to napravi, umjesto što mudruje preko kompjutera. Pozivam profesora Chomskog da dođe na komemoraciju u Omarsku u avgustu iduće godine, da se obrati okupljenima i kaže im da su logori izmišljotina, pa da onda pronađe sve te ljude za koje ja vjerujem da su mrtvi i ponovo ih spoji sa njihovim porodicama. Bila bi to prava senzacija“, zaključuje Ed Vulliamy.
Pismo Eda Vulliamyja „Amnesty Internationalu“, 2009.
„LJUDI POPUT CHOMSKOG GLUME DA SU NEUTRALNI, ALI SU ONI ZAPRAVO BRANIOCI MILOŠEVIĆEVOG/KARADŽIĆEVOG/MLADIĆEVOG PLANA“
Maja Radević
Aktivna polemika Vulliamy-Chomsky traje još otkako je Noam Chomsky u intervjuu za Guardian prije šest godina rekao da je Vulliamy „dobar novinar“, ali da je „vjerovatno pogriješio“ izvještavajući o strahotama bosanskih logora. Vulliamy nije ostao dužan: u oktobru 2009. uputio je otvoreno pismo Amnesty Internationalu u kojem oštro protestuje jer su iz ove ugledne organizacije za zaštitu ljudskih prava pozvali Chomskog da održi predavanje u Belfastu.
„Ovakvi ljudi (poput Chomskog, op.a.) glume da su neutralni kada je riječ o Bosni, ali su oni zapravo branioci Miloševićevog/Karadžićevog/Mladićevog plana, samo što su suviše patetični da to i priznaju. A jedina stvar o kojoj nikad ne razmišljaju iz svojih fotelja je razarajući uticaj njihovih političkih igara na žrtve i preživjele. Bol koji oni prouzrokuju nemjerljiv je. Jedno je preživjeti logore, izgubiti člana porodice ili prijatelja - a sasvim je nešto drugo kada vam grupa akademika sa agendom za podršku pogromu kaže da ti logori nikada nisu postojali“, napisao je, između ostalog, Vulliamy u pismu Amnesty Internationalu.

(Preneseno iz Slobodne Bosne broj 784)

1 komentar:

  1. Tandara broc ostrascenog dede: "...današnji Srbi i Hrvati su potomci Pravoslavaca i Katolika koje su sveštenici i učitelji pristigli iz Srbije i Hrvatske nagovorili da se zovu Srbima i Hrvatima kako bi im Srbija i Hrvatska mogle priteći u pomoć ako ih Turci budu zlostavljali"... I ko bi sad kod njega takvog da odsedne.

    OdgovoriIzbriši