Šta je BiH donijelo 15 daytonskih godina?
BiH je od početka devedesetih u tranziciji, ali još "ne zna iz čega je pošla i kuda ide". Nasilne podjele bh. društva, ozakonjene u Daytonu, već 15 godina blokiraju razvoj ove zemlje.
Analize razvoja BiH u postdaytonskom periodu, predstavljene na međunarodnom simpoziju "BiH - 15 godina Daytonskog mirovnog sporazuma", ukazuju na činjenicu da su glavni uzroci stagnacije pa i nazadovanja BiH, duboke podjele u gotovo svim segmentima bh. društva.
Prof. Samir Arnautović smatra da temeljni državni akt mora proizvesti društvenu situaciju koja će državu dovesti do stvarnog međunarodnog subjektiviteta, te da su se dosadašnje rasprave o Daytonskom sporazumu kretale u krajnostima za i protiv Sporazuma, zbog čega on "nije prilagođen potrebama normalnog društva".
Prof. Omer Ibrahimagić tvrdi da je protivrječno ponašanje međunarodne zajednice odredilo današnju sudbinu BiH. On podsjeća da su međunarodna zajednica i OHR dozvolili neprovođenje Daytonskog sporazuma, dok je njegova "pravna obaveznost obezvrijeđena političkim pregovaranjima". To je BiH učinilo neracionalnom i nefunkcionalnom državom", ističe prof. Ibrahimagić.
Političko-pravni aspekt razvoja postdaytonske BiH
Prof. Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Mirko Pejanović tvrdi da je angažiranjem vojnih (NATO/EUFOR) i civilnih (OHR) snaga za uspostavu mira i izgradnju demokratskih institucija u BiH, na temelju ovlaštenja iz Daytonskog sporazuma, "međunarodna zajednica preuzela odgovornost za obnovu i razvoj BiH do nivoa njene samoodrživosti".
"Do 2002. godine izbore u BiH organizirao je OSCE, a u svim mandatima Parlamentarne skupštine u posljednjih 15 godina nije se mogla obrazovati programska koalicija parlamentarnih stranaka. Umjesto toga, primjenjivan je međustranački dogovor o partnerstvu u vršenju vlasti što je reduciralo moć Parlamenta BiH", kaže prof. Pejanović.
Prema mišljenju prof. Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Zarija Seizovića, Daytonski sporazum je na štetu pojedinca omogućio etno-nacionalni ekskluzivitet, što je ključna prepreka funkcioniranju državnih i entitetskih institucija. "Blokada institucija moguća je u svakom trenutku kada određeni broj pripadnika 'konstitutivnih naroda' želi opstruirati politički proces donošenja važnih odluka u državi", kaže prof. Seizović.
BiH u procesu integracije u EU i NATO
Bivši američki ambasador u BiH Clifford Bond također smatra da Daytonski sporazum sadrži previše prepreka i mehanizama blokade koji otežavaju postizanje sporazuma i konsenzusa. "Aprilski paket i Butmirski proces bili su pokušaji međunarodne zajednice da ubrza proces ustavne reforme kako bi se ubrzao put BiH ka NATO-u i EU", kazao je Bond.
"Država treba biti odgovorna za vođstvo u pregovorima za priključenje EU, ali u tijesnoj vezi sa entitetima. To podrazumijeva i harmoniziranje zakonodavstva sa standardima EU. Usvajanje takve stavke, zajedno sa reformama u vezi sa slučajem Sejdić-Finci izgleda kao preduslov za početak procesa priključenja BiH EU", kazao je bivši američki ambasador.
Prof. dr. Izet Beridan podsjeća da su najveći rezultati u dosadašnjim reformskim procesima postignuti na polju odbrane i sigurnosti. "Unutrašnje sigurnosne integracije uslov su za nadnacionalne međunarodne organizacije (kolektivna i kooperativna sigurnost), no ulazak BiH u NATO zavisi od stepena ispunjavanja uslova, ali i od suglasja nacionalno-političkih elita", kaže prof. Beridan.
Tranzicija daytonske BiH i njene posljedice
Dosadašnji tok tranzicije daytonske BiH bio je "bolan za najveći broj stanovnika ove zemlje", kazao je akademik Muhamed Filipović. "Niti znamo iz čega smo pošli niti kuda idemo. Znamo samo da je taj put težak, ispunjen nezakonitostima i urušavanjem društvene strukture. Ako je cilj tranzicije bio rušenje političkog sistema komunizma, ne znači da je morao biti i rušenje svih osnova normalnog života u BiH", kazao je akademik Filipović.
"Daytonski sporazum je uvažio prvenstveno etničke i vojno-političke kriterije kidajući entitetskom crtom godinama uspostavljene hijerarhijsko-funkcionalne, infrastrukturno-privredne i sve druge odnose između urbanih cenatara i njihovog zaleđa", ističe prof. Ekonomskog fakulteta u Sarajevu Boris Tihi.
"Područja su tako podijeljena da pojedini dijelovi jednog entiteta zahvataju najdinamičnije jezgro makroregije, dok u drugom entitetu ostaju dijelovi regije sa najnepovoljnijim prostorno-strukturnim i infrastrukturnim sklopovima. Posljedice su gubitak interakcijskih potencijala, urbanih sadržaja i narušavanje urbane armature", kaže prof. Tihi.
Rektor Univerziteta u Tuzli prof. Enver Halilović konstatira da je Daytonski sporazum stvorio nacionalnu i administrativno-političku asimetričnost bosanskih entiteta, te da je "filozofija evropskog političkog humanzima, koja se zasniva na slobodi pojedinca i jednakopravnosti građana, u daytonskoj BiH je dobila svoju praktičnu negaciju".
Analize razvoja BiH u postdaytonskom periodu, predstavljene na međunarodnom simpoziju "BiH - 15 godina Daytonskog mirovnog sporazuma", ukazuju na činjenicu da su glavni uzroci stagnacije pa i nazadovanja BiH, duboke podjele u gotovo svim segmentima bh. društva.
Prof. Samir Arnautović smatra da temeljni državni akt mora proizvesti društvenu situaciju koja će državu dovesti do stvarnog međunarodnog subjektiviteta, te da su se dosadašnje rasprave o Daytonskom sporazumu kretale u krajnostima za i protiv Sporazuma, zbog čega on "nije prilagođen potrebama normalnog društva".
Prof. Omer Ibrahimagić tvrdi da je protivrječno ponašanje međunarodne zajednice odredilo današnju sudbinu BiH. On podsjeća da su međunarodna zajednica i OHR dozvolili neprovođenje Daytonskog sporazuma, dok je njegova "pravna obaveznost obezvrijeđena političkim pregovaranjima". To je BiH učinilo neracionalnom i nefunkcionalnom državom", ističe prof. Ibrahimagić.
Političko-pravni aspekt razvoja postdaytonske BiH
Prof. Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Mirko Pejanović tvrdi da je angažiranjem vojnih (NATO/EUFOR) i civilnih (OHR) snaga za uspostavu mira i izgradnju demokratskih institucija u BiH, na temelju ovlaštenja iz Daytonskog sporazuma, "međunarodna zajednica preuzela odgovornost za obnovu i razvoj BiH do nivoa njene samoodrživosti".
"Do 2002. godine izbore u BiH organizirao je OSCE, a u svim mandatima Parlamentarne skupštine u posljednjih 15 godina nije se mogla obrazovati programska koalicija parlamentarnih stranaka. Umjesto toga, primjenjivan je međustranački dogovor o partnerstvu u vršenju vlasti što je reduciralo moć Parlamenta BiH", kaže prof. Pejanović.
Prema mišljenju prof. Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Zarija Seizovića, Daytonski sporazum je na štetu pojedinca omogućio etno-nacionalni ekskluzivitet, što je ključna prepreka funkcioniranju državnih i entitetskih institucija. "Blokada institucija moguća je u svakom trenutku kada određeni broj pripadnika 'konstitutivnih naroda' želi opstruirati politički proces donošenja važnih odluka u državi", kaže prof. Seizović.
BiH u procesu integracije u EU i NATO
Bivši američki ambasador u BiH Clifford Bond također smatra da Daytonski sporazum sadrži previše prepreka i mehanizama blokade koji otežavaju postizanje sporazuma i konsenzusa. "Aprilski paket i Butmirski proces bili su pokušaji međunarodne zajednice da ubrza proces ustavne reforme kako bi se ubrzao put BiH ka NATO-u i EU", kazao je Bond.
"Država treba biti odgovorna za vođstvo u pregovorima za priključenje EU, ali u tijesnoj vezi sa entitetima. To podrazumijeva i harmoniziranje zakonodavstva sa standardima EU. Usvajanje takve stavke, zajedno sa reformama u vezi sa slučajem Sejdić-Finci izgleda kao preduslov za početak procesa priključenja BiH EU", kazao je bivši američki ambasador.
Prof. dr. Izet Beridan podsjeća da su najveći rezultati u dosadašnjim reformskim procesima postignuti na polju odbrane i sigurnosti. "Unutrašnje sigurnosne integracije uslov su za nadnacionalne međunarodne organizacije (kolektivna i kooperativna sigurnost), no ulazak BiH u NATO zavisi od stepena ispunjavanja uslova, ali i od suglasja nacionalno-političkih elita", kaže prof. Beridan.
Tranzicija daytonske BiH i njene posljedice
Dosadašnji tok tranzicije daytonske BiH bio je "bolan za najveći broj stanovnika ove zemlje", kazao je akademik Muhamed Filipović. "Niti znamo iz čega smo pošli niti kuda idemo. Znamo samo da je taj put težak, ispunjen nezakonitostima i urušavanjem društvene strukture. Ako je cilj tranzicije bio rušenje političkog sistema komunizma, ne znači da je morao biti i rušenje svih osnova normalnog života u BiH", kazao je akademik Filipović.
"Daytonski sporazum je uvažio prvenstveno etničke i vojno-političke kriterije kidajući entitetskom crtom godinama uspostavljene hijerarhijsko-funkcionalne, infrastrukturno-privredne i sve druge odnose između urbanih cenatara i njihovog zaleđa", ističe prof. Ekonomskog fakulteta u Sarajevu Boris Tihi.
"Područja su tako podijeljena da pojedini dijelovi jednog entiteta zahvataju najdinamičnije jezgro makroregije, dok u drugom entitetu ostaju dijelovi regije sa najnepovoljnijim prostorno-strukturnim i infrastrukturnim sklopovima. Posljedice su gubitak interakcijskih potencijala, urbanih sadržaja i narušavanje urbane armature", kaže prof. Tihi.
Rektor Univerziteta u Tuzli prof. Enver Halilović konstatira da je Daytonski sporazum stvorio nacionalnu i administrativno-političku asimetričnost bosanskih entiteta, te da je "filozofija evropskog političkog humanzima, koja se zasniva na slobodi pojedinca i jednakopravnosti građana, u daytonskoj BiH je dobila svoju praktičnu negaciju".
Nema komentara:
Objavi komentar